A P E L – PONUDA ZA SARADNJU I PODRŠKU
Svim vladinim, nevladinim, stranim i domaćim organizacijama, svim medijima i stanovnicima Bosne i Hercegovine !!!
ZGRADE je nevladina i neprofitna organizacija sa misijom da afirmiše ljudska prava kroz edukaciju i da kroz svoje aktivnosti bitno utiče, kako u samom nazivu organizacije stoji, na osnivanje i unapređenje građanskog i demokratskog društva u Bosni i Hercegovini.
I pored brojnih domaćih i stranih, vladinih i nevladinih organizacija koje preko dvije decenije djeluju na području cijele države Bosne i Hercegovine “običan čovjek” još uvijek živi na samom rubu egzistencije i ljudskog dostojanstva. Imajući u vidu činjenicu da bh-društvo još nije konstituisano kao demokratsko, ali ni kao građansko i samim tim ni kao politčko, te ne zna artikulisati vlastite potrebe, a ni zahtijevati ono što mu pripada, jer kada se zagrebe ispod površine posljedica prepoznaje se isti uzrok i to se mora istaći i radi istine i radi budućih generacija – bh-društvo se bavi posljedicama dok uzrok ostaje duboko sakriven. No, ovo nije slučaj samo sa bh-društvom, tako je u cijelom svijetu, ali nam ova činjenica ne smije biti opravdanje i tada ćemo lakše uočiti stvarnost oko nas i način kako na nju pozitivno uticati i pozitivno je, u korist svih, mijenjati. Svi smo svjedoci nepismenosti koja raste, funkcionalne nepismenosti koju još uvijek samo rijetki prepoznaju, porasta asocijalnog ponašanja u opšte, a posebno među maloljetnicima, prisustva huliganstva na sportskim manifestacijama, povećava se broj djece koja napuštaju ili prekidaju osnovno školovanje, porasta nasilja u porodici, nezaposlenosti, siromaštva, socijalne isključenosti cijelih grupa društva – da napomenem samo najtragičnije i najlakše uočljive posljedice koje već i vrapci na grani znaju !!! Dosadašnja istraživanja, koja smo proveli, nametnula su zaključak da je saradnja između vladinog i nevladinog sektora krajnje neefikasna i da se svela na to da nevladin sektor sredstva koja dobije od vladinog sektora i donatora u pravilu troši na samoodržanje, a potpuno zanemarujući potrebe krajnjeg korisnika – boljitka nema – odgovara običan čovijek. Ovo potvrđuju i rezultati brojnih humanitarnih akcija koji u pravilu otupljuju oštricu pravičnih sistemskih rješenja. Na takvu saradnju “ZGRADE” odbijaju da se pridruže – ne pristaju! Ovakva saradnja kakva se praktikuje posljednih dvadesetak godina nije na dobrobit “običnog čovijeka”, već vladinim i nevladinim organizacijama služe za promociju pojedinaca, određenih političkih partija, ali i medija koji se uz to dodvoravaju i pojedincima i političkim partijama i auditoriju (gledaocima, slušaocima i čitaocima). Cilj udruženja ZGRADE je poboljšanje općenitog položaja “običnog čovjeka” upravo kroz sistemska rješenja.
Sve dok budemo otklanjali posljedice suočavat ćemo se sa istim uzrocima – uzroci su nepoštivanje ljudskih prava. Kud god se okrenete naletite na nepoštivanje ljudskih prava: parkiran ili ostavljen automobil na trotoaru ili na obilježenom pješačkom prelazu, bahati odnos vozača prema pješacima, odnos prema odlaganju smeća, odnos zaposlenih u institucijama prema korisnicima usluga -samovoljno korištenje pauze u radnom vremenu- nedostupnost informacijama… (to su građanska prava i politička prava); prosjačenje, “kopanje” po kontejnerima, nezaposlenost, sve veći broj korisnika javnih kuhinja, velik broj osoba bez primarne zdravstvene zaštite, niske penzije za normalno preživljavanje, neprimjerena plata zaposlenih za dostatno izdržavanje porodice, osnovno školovanje nije besplatno,
odsustvo besplatne pravne pomoći…(kulturna, socijalna, ekonomska prava), a to vam je isto kao i kada baštovan čupa korov, a taj korov stalno raste i baštovan nikako da se sjeti (ili ne zna) da kultiviše tlo. Ne smijemo zaboraviti da je kultivisanje tla prvi korak i da su to pripremne radnje od kojih nema brze i lako vidljive koristi kao što je brza i lako vidljiva šteta ako se tlo ne kultiviše. Jer, svako društvo vam je kao i tlo – može biti kultivisano; više ili manje, ali bh-društvo je, kako neko davno reče – zapušteno ! Bh-društvo i dalje pati od sindroma kršenja ljudskih prava i – NIŠTA DALJE; bh-društvo ne prepoznaje šta su ljudska prava, ne prepoznaje važnost ljudskih prava, ne prepoznaje ulogu ljudskih prava u svakom društvu – u evropskom, pa i u svom – šta su to ljudska prava – DA PROSTIŠ !!! Ovo što nam se dešava od sticanja nezavisnosti, ovo što nam se dešava nakon (svakih) izbora i prilikom formiranja vlasti, ovo što nam se dešava sa Ilijom Jurišićem, Ejupom Ganićem, Jovom Divjakom… sve je to zbog toga što se ljudska prava nisu na ovim prostorima nikada njegovala kao evropska tekovina, nego kao ambijent za različite kolektivizme, nacionalizme, socijalizme i kapitalizme, za islam, pravoslavlje i katoličanstvo ili za marksizam, titoizam, lenjinizam i patriotizam, ili su bila nerijetko u ulozi kulta ličnosti ili vođe. Ljudska prava jedino mogu biti u funkciji ljudskog bića; osvjetljavaju mu put kojim ide ka idealu zvanom – ČOVJEK.
Rođenjem, svake godine, u Bosni i Hercegovini „dođe“ nekoliko hiljada ljudi. Oni dolaze „bez prtljaga“ jezika, kulture, vještina, znanja, morala, … i tokom relativno kratkog vremena oni će biti vaspitani i školovani da preuzmu na sebe ulogu; brata, druga, roditelja, nastavnika, ljekara, rudara, političara, … oni će dalje voditi čovječanstvo. Svi oni u početku znaju toliko malo o gravitaciji, o kružnom toku vode u prirodi, o genetskom istraživanju ili o zaštiti čovjekove životne sredine ili o ljudskim pravima kao i djeca iz kamenog doba; što će reći – ništa ! Sve se mora naučiti. Postoji jedna misao koja kaže da, nasuprot životinjama, ljudi dolaze na svijet „da bi postali“ koračajući putem ljudskih prava prema idealu, opet onom istom – znanom – ČOVIJEK ! Drugi ljudi su ti koji na nama ostavljaju trag – svaka generacija mora naučiti učiti nanovo – naša odluka je koje će znanje dobiti naša djeca!
Kaže se da su moderni ljudi tehnološki divovi. Međutim, kada se radi o ljudskim pravima postavlja se veliki upitnik. U samo kratkom razdoblju od kada su se ljudi vinuli prvim letom u plavetnilo neba pa do genetskog inženjeringa proliveno je najviše krvi u istoriji naše civilizacije i istovremeno nikada ranije nismo ubili toliko pripadnika svoje vrste kao u spomenutom periodu, a globalizacija, internet i mediji su od planete napravili selo tako da informacije dobijamo iste sekunde, ali glad, bolesti, siromaštvo, ratovi, droga, trgovina ljudima, laži, nezaposlenost, neonacizam, diskriminacija, korupcija, kriminal, bezosjećajna eksploatacija prirodnih i ljudskih resursa su svakodnevne pojave koje ozbiljno prijete da unište čovječanstvo, jer u srži svih prijetnji je nepoštivanje ljudskih prava. Radi toga cijelo bh-društvo, a posebno škole, ne smiju ostati vrijednosno neutralne i kao što je neophodno da djeca nauče da čitaju i pišu, tako isto im je neophodno znanje i shvatanje koje im jedino može obezbijediti da učestvuju u demokratskim procesima i građanskim aktivnostima i da zajedno stvaramo pozitivno društveno zajedništvo kroz funkcionalno razumjevanje ljudskih prava.
Govoriti nije lako, ćutati je opasno.
Citat iz knjige “Gradimo mostove, a ne zidove!”
Zgrade 