Znam da je napisano mnogo knjiga, eseja, članaka i definicija civilnog društva od antike pa do danas. Riječi stvarno mnogo govore, ali djela daleko više i dublje. Međutim, djela ne mogu prenijeti na ovaj medij pa ću se potruditi riječima opisati šta mislim da bi trebalo biti civilno društvo.
Civilno društvo je dio planetarnog društva koje se zalaže u zaštiti od bilo koje vrste nasilja, to jest zalagati se za dobro drugog.
Definicija civilnog društva treba i mora da bude kratka i precizna, oslobođena frazeologije kako bi bila ne samo razumljiva već shvatljiva, a time i prihvatljiva za sve, ako je moguće, uključujući i djecu, jer kada se proširi značenje termina nasilje shvatit ćemo da najmasivnije i najmasovnije nasilje trpe djeca, bilo da to nasilje dolazi od prirode ili od pojedinaca ili društva. S obzirom da su djeca jedina, realna budućnost i moja razmišljanja su upućena takvim aktivnostima koja su usmjerena ka najboljem interesu djece. Elementarna logika nalaže da okruženje, prirodno ili društveno, koje odgovara djeci, odgovara i odraslima, dok obratno ne mora biti slučaj.
Mnogi teoretičari smatraju da nema civilnog društva bez demokratije, ali ovo nije tačno. Civilno društvo može da postoji i postoji u svim uređenjima, te je dovoljno da se sjetimo Spartaka, na primjer ili Matije Gupca, a u novijoj istoriji dobar primjer je Drugi svjetski rat kada su, kratko rečeno, stvorene koalicije gotovo cijelih i demokratskih i nedemokratskih društava u borbi protiv nacizma. Primjera kroz istoriju ima mnogo i ovim malim brojem primjera hoću da pokažem da je civilno društvo živo, raste i mijenja se, pa tako i njegovi načini zalaganja, neko će reči načini borbe, neko načini aktivizma itd. Civilna društva su izvojevala pobjedu protiv robovlasništva, nacizma i danas ih osuđuju, a izborili su se za radnička prava kao što su tri osmice ili za ljudska prava i danas ih afirmišu. No, postoji jedna konstanta kao karakteristika civilnog društva, a to je prevazilaženje grube stvarnosti planete ili svijeta podijeljenog u različite političke, ekonomske, religiozne i ideološke sisteme.
Da bi se ovo shvatilo potrebno je znati šta je društvo, šta je zalaganje i šta je nasilje.
Pod društvom se obično misli na grupu ljudi koji zajedno žive u uređenoj zajednici.
Zalaganje može biti različito i velika je razlika između zalaganja za lične interese i zalaganja za šire, društvene interese. Naravno, ovdje nema mjesta egoizmu i solipsizmu. Međutim, estradne zvijezde, manekeni, učesnici reality show-a, lažovi, korupcionaši, kriminalci i sl. se zalažu, ali su bitne posljedice tog zalaganja i one u krajnjoj konzekvenci moraju imati univerzalne, trajne (ali ne i beskonačne) od planetarnog društva prihvatljive vrijednosti koje su žive, razvijaju se i mijenjaju u skladu sa savremenim zahtjevima kolektivnog, zajedničkog života. U biti treba napraviti oštru razliku između destruktivnog zalaganja i konstruktivnog zalaganja, a u najkraćem je to da zalaganje treba biti u korist drugog, dok pasivizam nije poželjan.
Nasilje je poseban društveni fenomen i on se takođe prilagođava i stavlja različite maske kako bi se čak svidio ljudima, a brojni su primjeri za to i neki su odlično sakriveni i gotovo ih je nemoguće prepoznati. Osnov civilnog društva je u prepoznavanju ovih fenomena i jedan od najbolje maskiranih i najžilavijih je laž, jer će ljudsko biće prije prestati ubijati nego se odreći laži. Ovo je iz jednostavnog razloga što su goriva za laž sujeta i pohlepa kojima, takođe, nema mjesta u civilnom društvu. Ima mnogo oblika nasilja i u primitivnim društvima ono je osnovni oblik komunikacije i mjerenjem nasilja u društvu izmjerili ste stepen civiliziranosti nekog društva, to jest koliko je to društvo uljuđeno, humano ili po mjeri ljudskog bića; koliko poštuje društveni ugovor, koliko misli na budućnost, najjednostavnije – koliko poštuje ljudska prava!
Na ovom mjestu dolazi do “selekcije” civilnog društva, jer prema mom mišljenju, potrebno je unaprijediti teoretsku misao o civilnom društvu i osavremeniti je u skladu sa novim izazovima koji stoje pred današnjim civilnim društvom. Međutim, civilno društvo nikako ne smije preskočiti ili zaboraviti da postoje dijelovi društva koji nisu u stanju da sami sebe predstavljaju ili da sami brane svoja prava i da postoje dijelovi društva koji su nevidljivi ili socijalno isključeni, ili koji ne znaju artikulisati svoje potrebe tako da se civilno društvo mora paralelno zalagati za potpuno ostvarenje osnovnih prava kao što su: sloboda izražavanja i sloboda misli, sloboda okupljanja i udruživanja, slobodni izbori, ali i doručak, ručak, večera, krov nad glavom, adekvatna odjeća i obuća, minimum komunalnih usluga, primarna zdravstvena zaštita i besplatno obavezno osnovno školovanje za sve, jer su ovo lako prepoznatljive pojave svakog društva ako nisu ispoštovane od strane države. Osnovni postulat “saradnja” ili “partneri” u relaciji civilno društvo – država je pogrešan iz prostog razloga što saradnja ili partnerstvo znači postojanje ta dva sektora i dokle god postoje ova dva sektora, paradoksalno zvuči, ali nije paradoks, postojat će problemi korisnika. Dokidanje, postepeno nestajanje saradnje ova dva sektora znači da neće biti uskraćivanja sloboda i da neće biti korisnika koji nemaju doručak ili koji nemaju ručak, večeru, a to znači da prestaje potreba za saradnjom ili partnerstvom države i civilnog društva i ovom idealu treba težiti. Treči sektor, biznis, će se kao i do sada prilagoditi novonastalim okolnostima koje će biti takve da više neće biti potrebe za profitom, jer će društvena svijest biti na takvom nivou da neće težiti profitu (daleka budućnost) i gdje neće biti biznisa, profita i novca (još dalja budućnost). Ovo znači i nestajanje države, a stvaranje (planetarnog) civilnog društva u punom kapacitetu koje će brinuti o budućnosti.
Zgrade 