Strategija razvoja obrazovanja (školovanja)

Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 51. sjednici održanoj 03.06.2008. godine usvojilo je Strateške pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja, 2008. – 2015.

Koje dodirne tačke sam našao u Strateškim pravcima razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja,2008. – 2015. sa projektom koji pokušavaju ZGRADE provesti u život. Najjednostavnije rečeno ZGRADE imaju za cilj besplatno osnovno školovanje za sve na cijelom području Bosne i Hercegovine.
Napomena: kosim slovima su ispisani citati spomenutog dokumenta, a zatim slijede komentari.

1.3. Infrastruktura i logistika

…Iako je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno,roditelji kupuju potrebne udžbenike i školski pribor.

Prosto je nevjerovatno da ovakva logička kolizija postoji u jednoj rečenici, ali i u ozbiljnom dokumentu jedne državne institucije kao što je Vijeće ministara i ovdje je potrebno istaknuti, radi logike i radi funkcije ovog dokumenta, da je strateško pitanje od javnog interesa da osnovno školovanje mora biti obavezno i besplatno, ali u pravom značenju termina obavezno i besplatno i iza kojih treba da stoje sve institucije od statistike do sudova, jer mi ne znamo ni broj djece koja ne pohađaju osnovnu školu niti znamo koliko djece napusti osnovno školovanje, a još niko nije odgovarao što ta djeca ne idu u školu radi siromaštva ili roditeljske samovolje i zašto osnovno školovanje nije besplatno.

1.9 Dosadašnji tok reforme obrazovanja

…ostvarivanja jednakog prava na obrazovanje i, u okviru toga, eliminacije svakog vida diskriminacije u obrazovanju…

Poznato nam je da postoje dvije škole pod jednim krovom, za neke učenike se knjige kupuju, a za neke ne, negdje je obezbjeđen prevoz učenika do škole, a negdje ne itd. Nije dovoljno konstatirati stanje već ovaj dokument treba da ponudi sistemska rješenja. Treba ukinuti dvije škole pod istim krovom i radi ukidanja diskriminacije prestati sa praksom kupovanja knjiga za neke učenike, a za neke ne i obezbjediti besplatan prevoz za sve učenike.

3.1. Obrazovanje kao osnova društveno-ekonomskog razvoja BiH

…kako pomoći da se zemlja izvuče iz kruga siromašnih i učini zemljom za ugodno i prosperitetno življenje.
Investiranje u ljude rezultira i značajnijim sudjelovanjem građana u profesionalnom i javnom životu

U ove dvije rečenice je toliko cinizma da se ovaj dokument ne može smatrati ozbiljnim, a pogotovu ne strateškim koji nudi dugoročna rješenja, jer se ne invetsira i ne pomaže se ljudima i porodicama, a pogotovu ne djeci što potvrđuje i sam citat iz 1.3. Ovaj problem je moguće riješiti u kratkom roku (paralelno sa siromaštvom) sa provedbom pravedne unutardruštvene raspodjele već postojećih sredstava. Treba se samo sjetiti perioda kada nije bio uveden PDV i nakon njega – lako je ustanoviti da je prihod sredstava tada uvećan za preko tri stotine miliona, a možda i više na godišnjem nivou. Gdje je taj novac!?

4.1. Razvoj obrazovnog sektora

…prevencija socijalnog isključivanja među djecom i mladima…

Prevencija u ovom smislu nije ako djeca moraju kupovati (njihovi roditelji) udžbenike i školski pribor i ako zbog gubitka posla ili nedostatka brige za nezaposlene roditelje, od strane države, djeca ne pohađaju školu ili prekidaju školovanje, pa je ovo jedan razlog više radi kojeg bi osnovno školovanje moralo biti besplatno. Ovdje je veoma bitno napomenuti, radi podizanja svijesti kod najmlađih školaraca, da uđbenici i ostali pribor za školovanje treba biti obezbjeđeni za svakog, kako bi djeca od rane mladosti usvojila visoke kriterije opštedruštvenih vrijednosti bez diskriminacije, a sa osječajem za solidarnost, jer ta naša djeca kao budući punopravni članovi društva (policajci, pravnici,sudije, tužioci, predavači, književnici, kulturni radnici, umjetnici, vatrogasci, ljekari, taksisti, rudari, činovnici…) treba da imaju izgrađen ispravan i zdrav odnos prema najmlađima, jer im sadašnje društvo i država pružaju ružnu i iskrivljenu sliku (ne)brige za najmlađe.

4.3. Jednakost pristupa i pravičnost u obrazovanju

Ustavom BiH,entitetskim i kantonalnim ustavima te Statutom Brčko Distrikta BiH garantira se pravo na obrazovanje. U skladu sa važećim zakonima osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno
Obrazovne vlasti i lokalna zajednica sarađivat će radi omogućavanja jednakosti pristupa obaveznom obrazovanju za sve u cijeloj zemlji…
Osigurat će se obrazovanje koje odgovara potrebama manjina.Obrazovanje djece nacionalnih manjina provodit će se u skladu sa Državnim akcionim planom djelovanja u obrazovnim potrebama Roma i drugih nacionalnih manjina u BiH;

Vodit će se računa o osiguranju jednakih mogućnosti pristupa obrazovanju u različitim dijelovima zemlje (dostupnost škole,finansijska jednakost u obrazovanju,odgovarajuća infrastruktura,kvalificirani nastavnici i dr.).

Sve ovo proklamovano se može ispuniti samo ako se dosljedno ispoštuje postulat o besplatnom školovanju i ako djecu gledamo kao osobe koje još ne privređuju i ne mogu kupiti udžbenike i školski pribor. Čemu djecu učimo i kako ih obrazujemo ako ih tretiramo kao konzumente i potrošaće; djecu trebamo tretirati kao najvrijedniju investiciju.

4.4. Razvijanje veza između obrazovanja i svijeta rada

Kako mobing na poslu guši produktivnost i dobre međuljudske odnose tako i siromaštvo guši veze između obrazovanja i rada, te zbog ove dvije činjenice osnovno školovanje mora biti prvo besplatno, a tek onda obavezno, te uvesti nastavni predmet o ljudskim pravima, a uz edukaciju o ljudskim pravima učenicima bi dodatno bila predočena veza između školovanja i svijeta rada.

4.5. Podsticanje trajnog profesionalnog razvoja nastavnika, direktora i drugih uposlenika u odgojno-obrazovnim ustanovama

Cijelo ovo poglavlje, a posebno Prioritetna područja čak ni ne spominju barem edukaciju o ljudskim pravima, a da ne govorim o tome da se ne spominje nastavni predmet o ljudskim pravima, jer šta nam vrijedi ukupna strategija ako ćemo i dalje imati dvije škole pod jednim krovom ili ako se učenici smrzavaju u učionicama ili ako im prijeti pad krova i sl. ili ako djecu ne učimo da je u srži svih konflikata nepoštivanje ljudskoh prava, a to je neprepoznavanje (kršenja) ljudskih prava – UZALUD nam strategija!!! I sastavljač strategije poznaje strategiju, ali je ne provodi jer ne (pre)poznaje kršenje ili poštivanje ljudskih prava!!!

4.6.2. Ključne institucije
MINISTARSTVO CIVILNIH POSLOVA-SEKTOR ZA OBRAZOVANJE

Cijelo ovo poglavlje je jalovo,a posebno 2) …realizacija međunarodnih obaveza…

Ovdje je žestoka kolizija na samom početku teksta koji sam citirao i ispoljava se elementarno nepoznavanje i NEPREPOZNAVANJE kršenja ljudskih prava, jer šta ima bh-društvo od međunarodnih obaveza; definiranja politika… na planu evropskih integracija i međunarodne saradnje; promocije i učešća u evropskim i drugim međunarodnim programima pomoći za razvoj obrazovanja i njihove implementacije-kada se sve napisano i ratificirano NE POŠTUJE i kada to nema ko da prepozna i da podigne glas, a to bi trebala da budu djeca na prvom mjestu, a ko zastupa i brani prava djece u bh-društvu (!?) jer očigledno to mi odrasli ne radimo i radi toga trebaju i edukacija i nastavni predmet o ljudskim pravima, specijalno među djecom, kada je u pitanju besplatno osnovno školovanje; da budem slikovit: gradimo kuću, a NE KORISTIMO cigle koje nam daju evropske i međunarodne institucije-te cigle su ratificirani dokumenti o zaštiti i afirmaciji ljudskih prava, pa ako ih mi ne koristimo naučimo to barem dolazeće generacije-djecu.

4.7. Osiguranje kvaliteta.Podrška razvoju obrazovanja.
AGENCIJA ZA PREDŠKOLSKO,OSNOVNO I SREDNJE OBRAZOVANJE

Ovdje se govori o nadležnostima agencije gdje spada i izrada izvještaja, ali nema bitnog izvještaja koji bi govorio o stanju ljudskih-dječijih prava. Znam da se podnose redovni izvještaji za EU, ali mislim da bi jedan ovakav izvještaj bio od velike koristi i za domaću upotrebu; svi članovi bh-društva imaju pravo na kvalitetnu informaciju i treba cijelo društvo informisati da nam je država najviše zakazala na pitanju najmlađih školaraca.

4.10. Statistika i indikatori u obrazovanju

U bh-društvu nema ni popisa stanovništva, pa kako ćemo znati broj djece koja idu ili ne idu u školu i planirati potrebe za njih i ovo je odraz nebrige za djecu i NEPREPOZNAVANJE kršenja ljudskih-dječijih prava kroz još jednu instituciju, a u ime djece još nije podignuta ni jedna tužba pred sudom u Strazburu.

Umjesto zaključka: strategija predviđa u budućnosti uvođenje još jednog stranog jezika, a ja bih se zalagao da se uvede nastavni predmet o ljudskim pravima od prvog razreda, pa sve dok se ljudsko biće školuje, ali sa tendencijom cjeloživotne edukacije o ljudskim pravima, jer je prošlo vrijeme predavačko-frontalnog pristupa i memorijsko-reproduktivnog učenja iz jenostavnog razloga što ljudska prava pripremaju mladu osobu ne smo da bude educirana o svojim pravima i obavezama već i da razmišlja svojom glavom što dovodi do pojedinaca koji će imati više osjećaja i znanja za implementaciju i u život provođenja ljudskih prava i trajnih vrijednosti na kojima počiva svako društvo, ako ne misli da se uruši.

LJUDSKA PRAVA – KROZ OSNOVNU ŠKOLU (i dalje) DO DEMOKRATSKOG GRAĐANSTVA.
LJUDSKA PRAVA I AKTIVAN STANOVNIK U IZGRADNJI DEMOKRATSKOG I GRAĐANSKOG DRUŠTVA kao nastavni predmet, ne samo u osnovnim školama, kao „kišobran“ obuhvata sve tipove školovanja i tako mlade „priprema“ za demokratsko i građansko društvo u kojem će kultura poštivanja ljudskih prava postati stil života i gdje će ljudska prava „izaći“ iz udžbenika i konvencija te „šetati“ ruku pod ruku sa svim stanovnicima bh-društva.

Prvo treba sadržajno analizirati relevantne dokumente i udžbenike u osnovnim školama (analiza udžbenika bošnjačkog,hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, istorije, prirode, društva i vjeronauka). Ovakva analiza bi sigurno pokazala da se ljudskim pravima nije pristupilo sistemski, a posebno odsustvo afirmacije aktivnog stanovnika (sam izlazak na glasanje nije dovoljan) bh-društva koji bi shvatio demokratiju i značaj njenog unapređenja kojih nema bez poštivanja ljudskih prava.

I na kraju: Zašto ljudi imaju djecu!? Ljubav, među tatama i mamama, i plod njihove ljubavi su djeca, a ljubav čini ljude boljim i plemenitijim, pa zašto se mi, onda, ovako ponašamo prema našoj djeci!?!?

Pitanje za kraj: Čega najviše fali u bh-društvu?

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s