Kada sam prvi put čuo da se i drvo može prepoznati po svojim plodovima ostao sam dugo zamišljen i iznenađen, jer je misao bila izrečena u kontekstu razgovora o tome kakvi su ljudi, društva, države i religije. Pa, naravno, da se drvo prepoznaje po plodu! Tada sam bio dovoljno nedorastao da sam mogao shvatiti samo razliku u plodovima; jabuka, kruška,trešnja, šljiva… i da zaključim da je istina da se drvo može prepoznati po svojim plodovima i da je to prirodno. Ali, nisam bio siguran kako se ljudi mogu prepoznati po plodovima i kakvi su to njihovi plodovi po kojima bi se mogli prepoznati; prvo mi je na pamet palo da su to djeca, ali sam to odbacio, jer se ljudi odnosilo i na muškarce i na žene… nije mi imalo baš logike. Još mi je teže išlo sa društvima, državama i religijama. Nije trebalo da prođe mnogo godina kada sam počeo shvaćati kakve “plodove” donose ne samo pojedinci već i društva, države i religije, te da li su ti plodovi na korist i dobrobit ako ne svih, onda za najveći mogući broj ljudskih bića.
Koji su to plodovi koji bi mogli biti na korist i dobrobit svih ljudi na planeti?
Danas ljudskih bića na planeti ima sedam milijardi i najlogičnije bi bilo da se obezbjedi pitka voda i hrana za sve. Koliko mislimo na djecu, jer je danas rođeno dijete koje je sedammilijarditi stanovnik i ono ima pravo na bezbrižno djetinjstvo, a posebno na djetinjstvo bez straha i siromaštva? Mi, odrasli, koji volimo reći da smo formirane i zrele osobe koliko doprinosimo djeci da se ona osjećaju bezbjedno, zaštićeno i voljeno!? Kakve sve plodove pružamo djeci vlastitim primjerom kroz svakodnevni život, igru, razgovor…A, kako je u svijetu nas odraslih? Mi, odrasli smo opterečeni sa mnogim realnim i nerealnim problemima koje “prenosimo” i na djecu, a ne pitajući se šta ih učimo – koji su to plodovi!? U zori čovječanstva na prvom mjestu su bili ti problemi materijalne prirode; kako naći hranu i vodu za život, kao najosnovnije potrebe, pa do današnjih potreba, a da ne ulazim u sve sociološke aspekte razvoja odnosa koji su uticali i još uvijek utiču na zadovoljenje tih potreba. Ovdje se može konkretno govoriti o plodovima koje daje pojedinac, društvo, država i religija po kojima se mogu prepoznati i oni trebaju biti isključivo na dobrobit svih ljudi. Ova misao možda izgleda utopijski ili previše idealistična, ali to je samo zbog našeg odnosa prema etici i koja moralna načela poštujemo. Međutim, mi smo gotovo sva načela relativizirali nekim obrazloženjem ili opravdanjem, nekim “pogledom na svijet” ili iz razloga savjesti, a naročito “čiste” koja se i na ulicama našeg grada pokazuje na jedan neprihvatljiv način kroz čin koji je bilo lako prepoznati, upravo po plodovima; pucnji, puste ulice, zaustavljen saobraćaj, policajci u zaklonu, strah… kasnije smo saznali ko je taj pojedinac, kojem društvu pripada, iz koje je države došao i kojoj religiji pripada. Ovaj teroristički čin nije usamljen i brojni su primjeri i drugih pojedinaca i grupa koji su učestvovali u terorističkim akcijama i koji su se vezali za određene države ili religije, pa tako možemo govoriti i o njihovim plodovima; u načelu nema pojedinca, društva, države, a ni religije koja podržava terorizam, ali smo svjedoci da terorizam postoji, te da su i teroristi pripadnici i pojedinih religija. Opšte je uvjerenje da su sve religije miroljubive, okrenute životu, dobrobiti, ljubavi… imaju plodove! Ti plodovi su na korist i dobrobit svih ljudi. Po tim plodovima se mogu prepoznati!!! Da li ste ponekad razočarani zbog toga što su u ime religije počinjena mnoga zlodjela? Da li ste ljuti zbog licemjerstva onih koji tvrde da služe bogu, a sudjeluju u ratovima, terorizmu i korupciji? Stiče se dojam da je religija uzrok mnogih problema. Koji su to plodovi koji bi mogli biti na korist i dobrobit svih ljudi na planeti? Ljubav je plod koji zbližava sve ljude planete bez obzira na spol, boju kože, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, starosnu dob, državljanstvo, jezik, kulturu… poštovanje života u sebi i u drugima, zastupati jednakost i ravnopravnost što znači i solidarnost i moralnost, jer ako ja imam pravo na hranu i vodu onda i drugi ljudi imaju to isto pravo itd.
“Sve Religije ratuju.Sve ratujuće Religije su antireligiozne. A kako nema ni jedne koja nebi bila ratujuća, ni jedna od njih, prema tome, nije religiozna.” (M. Krleža).
Pitanje za kraj: “Šta mislite, da li postoji prava religija?”
Zgrade 