Zainteresovana javnost kroz solidarnost i građanstvo
Već mi je muka (čitajući) slušajući novinare koji po tromosti uma i papagajski koriste dva termina koji ama baš nikakve veze nemaju sa stvarnošću bh-društva. Veoma je upitno da li zainteresovana javnost, koja uopšte, sudeći po reakcijama, i nije zainteresovana, ima pojma o značenju ovih, od strane novinara bh-medija često korištenih termina; solidarnost i građanin. Već spada u domen naučne fantastike preživljavanje u Gradu, a poskupljenje komunalnih usluga, za koje sam danas, 09.11.2011; čuo je novi atak na kučne budžete i, naravno, s obzirom da nema nikakve reakcije već spomenute zainteresirane javnosti tu su dežurni dušebrižnici za moje, pardon, za javno dobro, da nama, zainteresovanoj javnosti prezentiraju odluke vlade i da nas upoznaju koje su to odluke; poskupljenje usluga grijanja i dostava pitke vode u stanove građana Grada.
Da je javnost, koje i nema, zainteresovana ona bi bila zajedno sa novinarima pred zgradom vlade od, barem, samog početka sjednice, a da ne kažem da bi njihovo prisustvo trebalo da bude, kada je riječ o takvim pitanjima kao što su poskupljenja javnih usluga, najmanje i nekoliko dana ranije, pa bi neko, možda i povjerovao novinarima na konstataciji da postoji zainteresovana javnost. Ovako se samo može povjerovati da se love negativne i uznemirujuće informacije koje graniče sa senzacionalizmima kako bi se stekao, kakav-takav, dojam da imamo novinarstvo što i nije teško s obzirom na auditorijum koji i ne razumije ono što čuje, a da se i ne govori o shvatanju i konotacijama pojedinih informacija. Novinari bi trebali, ako su moralni i zabrinuti da se raspitaju o dnevnom redu rada vlade i da unaprijed obavijeste javnost, kako bi ista mogla da se organizira i stvarno zainteresira za odluke vlade i da pokaže vlastito, a ne nametnuto, interesovanje.
Drugi detalj od kojeg mi je, ne muka, već, zlo tiče se novinara koji je pokušao toj zainteresovanoj javnosti argumentovano predočiti primitivizam bivšeg ombudsmena i tako ostao na cjedilu napušten od te iste javnosti koja ne samo da ne pokazuje interesovanje prema čovjeku-novinaru koji je od nečovjeka-ombudsmena zaslužio metak u čelo već je ostala potpuno indiferentna za sudbinu novinara kojem se sudi jer je pratio činjenice i htio da ih predoči toj istoj javnosti i to njoj na korist. S obzirom da (ne)znamo šta je solidarnost, mišljenja sam da je trebalo organizovati nekoliko autobusa predstavnika NVO sektora zajedno sa relevantnim vladinim predstavnicima i obavezno sa nekoliko tužilaca da, barem, pokažemo da nećemo tolerisati teror pravosudnog sistema koji optužuje oštećenog, novinara koji je htio da savjesno obavlja svoj posao! Apsurd? NE!!! Ta ista javnost će, opet, biti iznenađena kao i 1992. i uz to još i zaprepaštena!!! Kome treba istraživačko novinarstvo? Ovdje ima „uspjeha“ samo novinarstvo koje čeprka po …
Obraćam se zainteresovanoj javnosti koju „interesuje“ presuda Sejdić-Finci i koja tako pokazuje solidarnost sa komšijama, obraćam se istoj javnosti koja je zainteresovana za promjenu ustava BiH, a pojma nema šta piše u članku 2.(2) i šta on znači u praksi, ista ova javnost je izašla iz SFRJ i želi ulazak u EU, kao da tamo rudar ne silazi u jamu i u toj Evropi treba svako jutro ići na posao i na kraju plata od 1.500 eura nakon pola godine rada postaje mala i nedovoljna za komunalije, pred očima iste ove zainteresovane javnosti djeca i dalje idu u dvije škole pod jednim krovom, armija nezaposlenih koja se javlja svakih 60 dana, a da pojma nema zašto to čini, poljoprivredni proizvođači „ugušeni“ uvozom, prosvetni radnici zastrašeni niskim i različitim (po kantonima) platama… a svi se valjamo u nacionalizmima, korupciji i kriminalu. Nedostatak solidarnosti i građanske svijesti sigurno vodi bh-društvo ka letargiji i patološkoj sinergiji.
Zgrade 