Poštovani !
Protestima i Plenumu sam se pridružio radi pružanja solidarnosti, a ne samo radi slaganja sa zahtjevima demonstranata. Bunt stanovnika Sarajeva sam shvatio kao bunt bukvalno gladnih i siromašnih. Iz ovih razloga vam se obraćam, kako bih dao svoj doprinos.
Kao prvo bih vam želio skrenuti pažnju da od dosadašnjih zahtjeva Plenuma stanovnicima Sarajeva, koji nemaju nikakva primanja, neće biti lakše, i ti zahtjevi ne rješavaju osnovne probleme, jer i dalje će biti gladni!!! A, oni su izašli na ulice da baš to kažu – da su gladni.
Volio bih da griješim, a vi mi dostavite dosadašnje zahtjeve Plenuma, ali dosadašnji zahtjevi su “SKRENULI” sa izvornih zahtjeva stanovnika Sarajeva koji su rekli da su gladni i siromašni I SVI OSTALI ZAHTJEVI KOJE STE UPUTILI SA PLENUMA SU POSLJEDICA GLADI I SIROMAŠTVA. Time dajete široko polje za manevrisanje svih vlasti na svim nivoima da NE URADE NIŠTA KONKRETNO!!! Plenumu je potrebno da pokaže da može (izvršiti pritisak i NATJERATI vlast) učiniti pomak da stanovnicima bude brzo bolje – smanjenje gladi i siromaštva, a zatim pristupiti ostalim zahtjevima, jer će stanovnici imati povjerenje u sebe, prije svega, a onda i u Plenum.
Na ovaj način ćemo otupiti oštricu političkih hulja koji sada pričaju o smanjenju svojih plata, paušala, da je ovo državni udar, da huligani izlaze na ulice, da je na demonstracijama nađeno ne znam koliko kilograma droga, da im zakoni ne dozvoljavaju određene promjene – svašta su tu nabrajali što je van pameti, pa i to da im zakoni ne dozvoljavaju te promjene i ovo je – SMIJEŠNO. Evo, objašnjenja: država BiH ima Ustav i treba citirati član 2(2) u kojem jasno stoji; Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, što znači da su ratificirani međunarodni dokumenti o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda iznad domaćih zakona i tamo gdje se ne mogu primjeniti domaći zakoni primjenjuju se Evropska konvencija i međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava. Ne smijemo zaboraviti da je država BiH ratificirala brojne međunarodne dokumente o zaštiti ljudskih prava, radničkih prava, prava iz solidarnosti, političkih prava, prava djece itd; da ne nabrajam više, a evo i ovo:
Razmislite
Posted on Septembar 22, 2011 by zgrade
Ovo što budete dalje čitali su citati međunarodnih dokumenata o zaštiti ljudskih prava koje je ratificirala država Bosna i Hercegovina, te tako država ima i domaću i međunarodnu pravnu obavezu da ih poštuje prema svakom pojedincu pod njenom jurisdikcijom:
Države-članice…priznaju pravo svakom licu na socijalno obezbjeđenje, uključijući tu socijalno osiguranje.
Treba da bude pružena što šira zaštita i pomoć porodici koja je prirodni i osnovni sastavni dio društva, posebno za njeno obrazovanje i za ono vrijeme za koje ona snosi odgovornost za izdržavanje i vaspitanje djece o kojima se brine…
Treba da bude pružena posebna zaštita majkama…
Države-članice…priznaju prava svakom licu na životni standard dovoljan za njega samog i njegovu porodicu, ubrajajući tu i dovoljnu hranu, odjeću i smještaj, kao i stalno pobiljšanje njegovih uslova života.
Države-članice …priznajući osnovno pravo koje ima svako lice na zaštitu od gladi…
Države-članice …su saglasne…da obrazovanje treba da omogući svakom licu da igra korisnu ulogu u slobodnom društvu, da potpomaže razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo između svih naroda i svih rasnih i etničkih ili vjerskih grupa i da podstiče razvoj djelatnosti UN na očuvanju mira.
Države-članice…priznaju…osnovno školovanje mora da bude obavezno i svima dostupno besplatno;
Svaka država-članica…koja, u trenutku kada postaje članica, nije još mogla da obezbjedi u svojoj metropoli ili na teritorijama pod svojom upravom, obaveznu i besplatnu osnovnu nastavu obavezuje se da izradi i donese u roku od dvije godine iscrpan plan mjera potrebnih za postupno ostvarenje, u razumnom broju godina koje utvrdi taj plan, punu primjenu principa obaveznog besplatnog osnovnog školovanja za sve.
Države-članice…obavezuju se da podnesu…izvještaje o mjerama koje budu usvojile kao i o napretku postignutom u cilju obezbjeđenja poštivanja prava…
Države-članice…podnose…izvještaje po etapama, prema programu koji će izraditi Ekonomski i socijalni savjet u roku od jedne godine računajući od dana stupanja na snagu (ovog ratificiranog dokumenta)…
Porodica je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći i međunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.
Svako ko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj porodici osigurava čovjeka dostojan opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
Svako ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samog i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan i ljekarsku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći.
Porodica je prirodni i osnovni sastavni dio društva i ima pravo na zaštitu društva i države.
Države-članice obavezuju se da poduzmu hitne i efikasne mjere, naročito u oblasti nastave, odgoja, kulture i informacije u svrhu borbe protiv predrasuda koje vode rasnoj diskriminaciji i potpomaganju razumijevanja, tolerancije i prijateljstva među narodima, rasnim ili etničkim grupama kao i unapređenje ciljeva i principa Povelje UN, Opšte deklaracije o pravima čovjeka, Deklaracije UN o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije…
Podsječajući da Opšta deklaracija o ljudskim pravima UN je proglasila da djetinjstvo ima pravo na posebnu brigu i pomoć;
Ubijeđeni da bi porodici, kao osnovnoj grupi društva i prirodnom okruženju za rast i dobrobit svih članova, a naročito djece, trebalo pružiti potrebnu zaštitu i pomoć, tako da bi mogla preuzeti potpuno svoje obaveze u okviru ljudske zajednice;
U svim akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta biće od prvenstvenog značaja.
Države-potpisnice će poduzeti sve odgovarajuće zakonske, upravne i druge mjere za implementaciju prava…Što se tiće ekonomskih, društvenih i kulturnih prava, države-potpisnice će poduzeti takve mjere do krajnjih granica njima dostupnih sredstava, a tamo gdje je to potrebno i u okvirima međunarodne saradnje.
Države-potpisnice će do krajnje moguće mjere osigurati preživljavanje i razvoj djeteta.
Dijete će biti registrirano odmah nakon rođenja i imaće od rođenja pravo na ime, pravo da stekne državljanstvo i koliko je to moguće pravo da poznaje svoje roditelje i da se oni brinu za njega.
Potrebno je uputiti zahtjeve koji će biti konkretni ZADACI koje trebaju sve vlasti završit u kratkim rokovima i ministarstvima uputiti iste zahtjeve i oni će nam odgovoriti u zakonskom roku čiji je koji zadatak, a da stanovnicima Sarajeva bude već za 7 (sedam) dana bolje. Evo prijedloga:
1. NAREDITI da se kroz sistem solidarnosti skrati radna sedmica sada zaposlenih za jedan dan, a nezaposleni, sa biroa, koji se uredno javljaju na evidenciju, da rade na taj dan. Na primjer; vozač tramvaja radi četiri dana, a peti dan radi vozač tramvaja, dakle radnik sa tom kvalifikacijom, sa biroa. Ljekar radi četiri dana, a peti dan radi ljekar sa biroa. Na ovaj način angažovati sve nezaposlene u profesijama i poslovima gdje je to moguće. Ovo se može urediti za sedam dana, ali treba da rade institucije države, a posebno zavodi za zapošljavanje u saradnji sa privatnim i javnim sektorom kako bi napravili raspored vlastitog organizovanja rada da ogroman broj nezaposlenih dobije priliku da radi, stekne iskustvo i zaradi, te da im se uplate doprinosi i radni staž – koliki toliki. Država ništa ne gubi, infrastruktura postoji i teret siromaštva i nezaposlenosti se pravednije raspoređuje, a biroi rasterećuju. Psihološki momenat je naročito bitan jer se ljudi, koji barem jedan dan u sedmici rade, osjećaju i društveno korisnim, a na ovaj način se gotovo ukida rad u sivoj ekonomiji. Ovo bi dalo priliku vlastima da počnu razmišljati kako ostvariti nove mogućnosti zapošljavanja i ne samo iz solidarnosti, a ako to ne budu znale iskoristiti u narednih 100 dana tražiti njihove ostavke, a zamoliti sposobne i inovativne i invetivne ljude da nam pomognu u zapošljavanju (kontaktirati sindikate, ministarstvo pravde, ministarstvo rada, biroe za zapošljavanje i ostale institucije kojih se sada ne mogu sjetiti i konsultovati i pravni tim Plenuma, te uporediti njihove odgovore i onda pristupiti provjeri tih odgovora i tada uputiti zahtjeve). Sve ovo može trajati i manje od stotinu dana.
2. Maksimalno zabraniti uvoz hrane u što spada i voda, a sav taj novac usmjeriti u poljoprivrednu proizvodnju koja bi za dvije godine mogla prehranjivati cijelo stanovništvo Bosne i Hercegovine, a kasnije pojedine viškove, posebno eko-hrane izvoziti, jer je naše tlo (pedosfera) najmanje zagađena u Evropi (kontaktirati sindikate, poljoprivrednike, ministarstvo trgovine, ministarstvo poljoprivrede itd. kako bi došli do više izvora informacija i uputili kvalitetan zahtjev, jer tada imamo i odgovore odgovornih kao crno na bijelom). Ni ovo ne smije trajati duže od stotinu dana, a ako se pokažu nesposobnim tražiti njihove ostavke.
3.U državi BiH se svakodnevno utaji velika količina novca kroz neplaćanje poreza. Ovo je planetarni problem, ali BiH može biti prva država u svijetu koja će poreski sistem okrenuti “naopako” i gdje će poreski obveznici trčati da se prijave za porez!? Evo, kako: ja, kao fizičko lice, odem u prodavnicu i kupim litar ulja, uzmem račun i na kraju godine ga predam Upravi za prihode (ili kako se već zove ta institucija), a ona mi vrati 5 pfeniga. Kada kupim kutiju cigareta, uzmem račun i predam ga Upravi i ne dobijem ništa (pušenje je štetno po zdravlje i okoliš). Kada su firme u pitanju (moram uprostiti) na primjer fabrika proizvodi stolice, kupi drvo i plati ga dobavljaču, ima račun i na kraju godine ili odmah taj račun preda Upravi i dobije nazad 10% (procenti i vremenski rokovi su proizvoljni, ali trebaju biti stimulativni za proizvodnju). Uprava sada zna kod koga je novac, realan, keš i obraća se njemu, dobavljaču, da uplati Upravi 11%. Kada fabrika proda stolice, a kupac platio i ima račun, sa tim računom se kupac stolice obraća Upravi da dobije nazad 10%. Sada Uprava zna kod koga je novac i obraća se fabrici da za svaki račun uplati Upravi 11%. Ovaj jedan posto je za plate u Upravi i za ostala davanja. Ponavljam, procenti su proizvoljni i ne odgovaraju ekonomskim kategorijama. Na ovaj način je svak ko daje novac, realan novac, keš, stimulisan da sam predaje “izvještaj” koliko je novca potrošio i na realno potrošeni novac dobije nazad od Uprave određeni postotak kao stimulans. Isto je i sa platama koje se isplaćuju radnicima – osnova je platna lista na osnovu koje Uprava isplaćuje određeni postotak onome ko je isplatio plate. Za ušteđevine po viđenju je negativna kamata, a za oročena sredstva pozitivna. Za investicije nema opterećenja itd. Pozitivne posljedice ovog sistema su višestruke jer se sam kontroliše, budžet se rasterećuje u određenom obimu i ostvarene su uštede, ali što je najbitnije podignuta je efikasnost.
Zgrade 