… ovo podnositi!?
Jedne prilike mi je pod ruku došla, valjda ima noge, knjiga sa naslovom Kriminologija. Kasnije sam saznao da se koristi na pravnom fakultetu kao udžbenik.
Evo šta u njoj piše: “… tema kriminologije je konflikt, odnosno činjenica da krivični zakon zagovara i štiti interese vladajućih društvenih struktura…da je društvo sastavljeno od interesnih skupina gdje svaka (skupina) štiti svoje interese. Te skupine su vlasnici produkcijskih sredstava, radnici, uposlenici, studenti i dr. Zbog različitih interesa te su skupine u međusobnom konfliktu… Dok siromašne kriminalce, provalnike i nasilnike osude na kaznu zatvora, učinitelje kriminaliteta bijele kragne, koji u prosjeku uzrokuju značajno više društvene štete, najčešće oslobode krivice zbog nepoznavanja specijalnosti kriminalnog djelovanja ili formalnih grešaka u krivičnom postupku. Siromašni idu u zatvor za manje prekršaje zakona, bogatom se izriču vrlo blage kazne da bi uskoro mogli prouzrokovati još više štete. Kriminolozi… smatraju da kriminalitetom i provođenjem zakona vladaju ljudi koji imaju društvenu moć i koji određuju koje vrijednosti treba osigurati pred kriminalcima. Kriminalitet tako određuju predstavnici vladajuće klase i ne svi ljudi u društvu na temelju konsenzusa. Kriminalitet je zato politički konstrukt kojeg oblikuju vladajuće elite za zaštitu svojih interesa i povećanje političke i ekonomske moći.” (kraj citata).
Ako se sjećate, stalno sam govorio (ali i pisao) da se ne pozivate previše na domaće zakone sem ako ih stvarno dobro poznajete. Kroz domaće zakonodavstvo, a nisam pravnik, sam primjetio da ima i takvih zakona, a nisam ih ni sve ni pažljivo pročitao, koji su u koliziji, pa nam se dešava da neki ljudi mogu kupiti stan “po zakonu”, a neki se oslobađaju krivične odgovornosti po pet, šest i sedam puta. Međutim, mene interesuje nešto drugo; od kada sam pročitao ovu knjigu pravni fakultet je završilo sigurno pet generacija, toliki profesori predaju na pravnim fakultetima širom države Bosne i Hercegovine, pa koliko ima još advokata i – NIŠTA!!! Zaključak se nameće sam od sebe: IMAMO GOMILE PROFESORA, PRAVNIKA I STUDENATA KOJI OVO NEPREPOZNAJU, A SEBE NAZIVAJU AKADEMSKIM GRAĐANIMA – NITI SU AKADEMICI NITI SU GRAĐANI.
Za kraj još jedan zaključak koji sam pročitao u ovoj knjizi, a glasi ovako; prava krivična djela su ona koja većina kapitalističkih društava zanemaruje ili uopšte ne poima, čak zanemaruje PAZITE SAD, taksativno navedena, su: KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA ZBOG RASIZMA, SEKSIZMA I IMPERIJALIZMA, SLABI UVJETI RADA, SLABA BRIGA ZA DJECU, NEJEDNAKE MOGUĆNOSTI ZA ZAPOSLENJE, OBRAZOVANJE, STANOVANJE I NEDOSTUPNOST ZDRAVSTVENIH USLUGA, EKONOMSKI I POLITIČKI KRIMINALITET, NEPOŠTIVANJE LJUDSKOG DOSTOJANSTVA, POLICIJSKA BRUTALNOST itd. Kao da je neko opisao stanje u državi Bosni i Hercegovini. Radi toga ja insistiram na podizanju tužbi protiv tužilaca i vlada na svim nivoima.
Zgrade 