EPIDEMIJA KORUPCIJE

Korupcija se definiše kao zloupotreba položaja i vlasti radi ostvarivanja lične koristi.

Istorija korupcije je jako duga i stara je preko 3000 godina, a spominje se u zakonima koji zabranjuju primanje mita u sudskim sporovima. Međutim, mito nije jedini oblik korupcije i javlja se i u obliku krađa roba ili novca od strane javnih službenika ili kada koriste usluge na koje nemaju pravo. Neki od njih koriste svoj položaj kako bi pogodovali svojoj rodbini ili prijateljima.

Korupcija se uvukla u sve pore ljudskog društva, ali je najvjerovatnije najraširenija u državnoj vlasti. Prema Globalnom korupcijskom barometru za 2013. godinu istraživanje koje je proveo Transparency International, ljudi širom svijeta smatraju da su političke stranke, policija, javne službe, zakonodavna tijela i pravosuđe najkorumpiranije institucije u društvu. Navest ću samo nekoliko izvještaja koji na zoran način pokazuju koliko je korupcija raširena.

AFRIKA: u Južnoafričkoj Republici je 2013. godine odprilike 22000 javnih službenika bilo optuženo za zloupotrebu položaja i korupciju.

JUŽNA AMERIKA: u Brazilu je 2012. godine osuđeno dvadesetpet osoba zbog korištenja novca iz javnih fondova za kupovanje političkih glasova. Među osuđenima je i bivši šef kabineta brazilskog predsjednika, drugi najmoćniji čovjek u državi.

AZIJA: u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, 1995. godine poginule su 502 osobe u urušvanju jednog trgovačkog centra. Istraga je otkrila da su gradski službenici primili mito kako bi izvođačima radova dopustili nabavku betona lišije kvalitete što je bilo u suprotnosti sa građevinskim normativima i standardima.

EVROPA: “Zapanjujuće je koliko je korupcija uzela maha u Evropi”, prmijetila je povjerenica Evropske komisije za unutrašnje poslove Cecilia Malmstroem. Zatim je dodala: “Izgleda da ne postoji stvarna politička volja da se korupcija iskorijeni.”

Korupcija je duboko ukorijenjena u državnim službama. Profesorica Susan Rose-Ackerman, stručnjakinja na polju antikorupcije, napisala je da reforme zhtijevaju “korjenite promjene u načinu funkcionisanja državnih institucija.” Da bi se suzbila korupcija reforme “moraju početi od vrha”, dodala je. Državna vlast gubi povjerenje građana kad pokušava iskorijeniti korupciju u policiji ili carinskoj službi, a istovremeno je toleriše među visokim državnim službenicima.

U mnogim zemljama se redovno održavaju izbori, u našoj svake druge godine, što teoretski daje glasačima priliku da smijene sa dužnosti korumpirane državne službenike ili one koji ih godinama lažu. Naravno, ovo je pod uslovom da na izbore izađe i onih preko 40% glasača u našoj zemlji koji misle da nemaju za koga glasati ili da ne mogu ništa promijeniti – što je potpuno pogrešno! Treba biti svjestan samo dvije činjenice; ako ne glasam sigurno se ništa neće promijeniti, jer stranke koje su na vlasti imaju uhodan mehanizam izlaska na glasanje svojih birača koji su zadovoljni stanjem kakvo je trenutno i većina onih koji se plaše da bi drugačijim glasanjem mogli izgubiti i ono malo što imaju, a to je kakva-takva egzistencija u javnim, državnim službama.

Međutim, političke kampanje i izbori su pravo plodno tlo za korupciju, čak i u takozvanim razvijenim zemljama. Bogati pojedinci i korporacije finansiraju izborne kampanje i bave se nekim drugim političkim aktivnostima, npr. koalicijama, pa im to omogućava da vrše nezakonit uticaj na one koji su trenutno na vlasti, ali i na one koji će u budućnosti preuzeti vlast i važne državne službe. Sudija američkog Vrhovnog suda John Paul Stevens napisao je da takav uticaj “ne samo da narušava legitimitet i kvalitet vlade nego i ruši povjerenje građana.” Radi toga i ne čudi što mnogi ljudi širom svijeta smatraju da su upravo političke stranke najkorumpiraniji dio društva.

Sve vlade na ovoj planeti finansiraju njeni stanovnici, njeni poreski obaveznici i to uglavnom putem raznih poreza. Zbog stalnog priliva novca neki državni službenici dolaze u iskušenje da kradu, a neki primaju mito od osoba koje za protuuslugu traže da im se smanje porezi ili neka druga javna davanja. Tako se stvara začarani krug – državna vlast povećava poreze kako bi nadoknadila te gubitke, a to dovodi do daljnjeg porasta korupcije. U takvim okolnostima najgore prolaze pošteni ljudi. U državi kakva je BiH, koja nema monetarni suverenitet, pošteni ljudi imaju sve manje novca ili im novac koji imaju (plate i penzije) sve manje vrijedi zbog povećanja životnih troškova.

Možda bi sada mogli pomisliti da je rješenje u donošenju novih zakona. Međutim, stručnjaci su utvrdili, a naša država to potvrđuje, da veći broj zakona često otvara nove mogućnosti za širenje korupcije. Osim toga, zakoni koji su doneseni isključivo zato da bi se suzbila korupcija uglavnom su neefikasni, a njihova je provedba obično jako skupa – najvjerovatnije zbog korupcije.

Korupcija je posljedica pohlepe i sebičnosti. Državni službenici, ali i stanovnici države često pokazuju upravo te negativne osobine – odakle dolaze ti državnici i ko ih bira!?

Dakle, da bi se korupcija iskorijenila, ljudi moraju naučiti kako nadvladati duboko usađene slabosti kao što su pohlepa i sebičnost. Međutim, vlade širom svijeta nisu voljne provesti takvu vrstu obrazovanja, školovanja ili edukacije. Naravno da je ovdje potrebno promijeniti društvene paradigme, sistem društvenih vrijednosti, reformisati školstvo, pravni sistem i što je najvažnije, a najjednostavnije je primjeniti jedno jednostavno načelo: Ponašaj se prema drugom onako kako bi volio da se drugi ponašaju prema tebi.

U Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv korupcije piše da države trebaju afirmisati čestitost, poštenje i odgovornost!

Zašto se u Bosni i Hercegovini ne poštuju ljudska prava!? Zato što se kroz poštivanje ljudskih prava smanjuje korupcija i to sistemski, zato što funkcionalno razumijevanje ljudskih prava vodi ka solidarnosti, a solidarnost ne poznaje pohlepu!