Inicijativa

APEL-POZIV-MOLBA svima koji mogu pomoći!!!

Pokretanje inicijative za strateško parničenje

 

Naše udruženje prvenstveno usmjerava aktivnosti na zagovaranje i edukaciju o ljudskim pravima i time doprinosimo vladavini prava i većoj afirmaciji, prevenciji i poštivanju ljudskih prava.

Strateško parničenje je jedna vrsta vođenja parnica u”javnom interesu” gdje se pravo koristi kao instrument za unapređenje ljudskih prava ugroženih grupa, obespravljenih, socijalno isključenih. Dakle,strateške parnice koriste se kao zakonske mogućnosti da bi došlo do promjena u pravu, strategijama i praksama koje su važnije i efikasnije  od pojedinačnih slučajeva u zaštiti od diskriminacije ili nepoštivanja prava. Ukratko, koristimo sudski sistem da bismo došli do širih društvenih promjena.

Ova inicijativa se oslanja na Ustav Bosne i Hercegovine, član 2 (1 i 2) i na sve ratificirane međunarodne dokumente o ljudskim pravima od strane države Bosne i Hercegovine, a izdvajamo samo Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, članovi 9, 10, 11, 12, 13 i 14 koji štite pravo na socijalno obezbjeđenje i osiguranje svakog lica, štite pravo na zaštitu i pomoć porodici, na zaštitu i pomoć majkama prije i poslije rođenja djece, priznanje prava svakom licu na životni standard dovoljan za njega samog i njegovu porodicu,ubrajajući tu i dovoljnu hranu, odjeću i smještaj, kao i stalno poboljšanje njegovih uslova života, uključujući pravo na zaštitu od gladi, stvaranje uslova za obezbjeđenje svima ljekarskih usluga i pomoći u slučaju bolesti, priznanje prava svakom licu na obrazovanje uz to da osnovno školovanje mora da bude obavezno i svima dostupno besplatno. S obzirom na to da se u državi BiH masovno krše ljudska prava, a relevantne institucije; domaće, strane, vladine i nevladine ne poduzimaju konkretne aktivnosti, nego se oglušuju ili se tek bave kritikom ili kritizerstvom, molimo vas da se pridružite ovoj inicijativi, u skladu sa vlastitim mogućnostima, s posebnim akcentom na masovnu pojavu odpuštanja radnika koji ostaju bez ikakvih primanja i sredstava za život, na pojavu da radnici rade, a nisu prijavljeni ili nisu dobili zarađenu platu, te na pojavu neuvezanog radnog staža i nemogućnosti ostvarenja zarađene penzije. Ove pojave povećavaju broj socijalno isključenih osoba i povećavaju siromaštvo koje dovodi do pojave napuštanja ili prekidanja osnovnog školovanja i koje pogađa najviše djecu; zaustavimo zajedno ove negativne tendencije u Bosni i Hercegovini.
Umjesto zaključka

Kao slikovit primjer mogu nam poslužiti firme Tuzla kvarc i Feroelektro Sarajevo (ali i druge) koje imaju probleme sa poslovanjem zbog neadekvatnog odgovora nadležnih institucija, čije su posljedice, pored ostalih, neisplaćivanje plata i odpuštanja radnika kao višak radne snage. Da zaključimo: osnovni problem je, pored ostalih, što su radnici na ulici i nemaju od čega da žive kao i njihove porodice, a djeca ne mogu nastaviti školovanje. Ako smo svjesni činjenice da država ubire poreze, a među njima i za zaštitu od nezaposlenosti, postavlja se pitanje – gdje su ti novci, a drugo, ako znamo da je država ratificirala Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima – zašto ne poštuje preuzete međunarodne pravne obaveze!?

Dakle, u saglasnosti sa ove dvije iznesene činjenice strateško parničenje ima i te kako smisla jer bi svi radnici (uposlenici, zaposlenici, namještenici) koji ostaju bez posla ili nisu primili platu ili im je plata nedovoljna za prosti biološki opstanak kao i svi drugi pojedinci pod jurisdikcijom države BiH bili zaštićeni od gladi, siromaštva, socijalne isključenosti (djeca bi mogla nastaviti školovanje), imali bi socijalnu zaštitu i osiguranje uključujući i penziono kao i primarnu zdravstvenu zaštitu i ostala prava iz ratificiranih međunarodnih dokumenata koja su, i ovako navedena, još uvijek minimum ljudskih prava, a to je pravo na prosti biološki opstanak, koje je mnogima u državi Bosni i Hercegovini ugroženo. Nepoštivanjem ovih minimalnih prava država BiH sistemski gura ovu kategoriju stanovnika u sivu ekonomiju, u rad na crno ili u kriminal. Trenutno samo nezaposlenih u BiH ima preko 500.000, i koji se svaki dan povećava, jer je broj radnika koji ostaju bez posla veći i od broja radnika koji se zapošljavaju.

Sljedeće konotacije i posljedice strateškog parničenja su od suštinskog značaja sa više aspekata kako po društvo, tako i po državu. Kada socijalno isključena osoba ima zaštitu ovih osnovnih, minimalnih ljudskih prava tada ne možemo govoriti o socijalno isključenim pojedincima ili grupama što znači da automatski imamo socijalno uključene pojedince i gubi se termin, kako u teoriji tako i u praksi, socijalno isključenih, a što znači direktno smanjenje siromaštva. Ovo znači da imamo jako dobru osnovu za socijalnu koheziju sa tendencijom njenog jačanja, preko cjeloživotnog učenja ili edukacije, a sve ovo oživljava civilni dijalog. Kada imamo sve ove socijalne aspekte prirodan, logičan je put, konačno, u socijalni dijalog, kojeg nema dugo u BiH, a kroz socijalni dijalog država će pokazati svoju ulogu i razlog radi kojeg i postoji; država stoji iza svakog pojedinca kao garant prostog biološkog opstanka, kao garant minimalnih ljudskih prava i štiti ga od turbulencija na tržištu rada, štiti ga od samovolje poslodavaca, tajkuna, samovolje pojedinaca na odgovornim pozicijama, ili od sporosti administracije. Ovo automatski znači drastično smanjenje sive ekonomije, rada na crno, smanjenje kriminala i smanjenje tokova novca van kontrole državnih institucija, ali i promjenu ponašanja i poslodavaca koji tada znaju da ne mogu ucjenjivati radnika (zaposlenika, uposlenika, namještenika) i da sa radnikom mora imati fer odnos. Tada radnik ima motiv da prijavi poslodavca koji radi mimo zakona ili koji ne uplaćuje doprinose jer zna da je to u njegovu korist i u korist drugih članova društva, neće biti bukvalno na ulici i da se njegov rad dvostruko vrednuje; primaće zasluženu platu i koristan je član društva i države jer se iz njegove plate izdvajaju porezi za funkcionisanje države kao i doprinosi za zdravstvo, školstvo, zaštitu od nezaposlenosti itd. Na drugoj strani imamo poslodavca koji tada uredno prijavljuje svoje radnike i tako zna da puni državnu kasu za njeno funkcionisanje i da je on poreski obveznik koji pregovara sa državom o uslovima kako da bude efikasniji, kako da proširi vlastite kapacitete i poslovanje, kako da izađe na strano tržište, kako da uveze potrebne mašine itd. Država tada ima dva kvalitetna pregovarača i saradnika koji imaju isti cilj – povećanje efikasnosti, povećanje obima poslovanja,proširenje kapaciteta,veći broj zaposlenih,  veće plate itd. Otvoren je put sinergiji i ostvaruje se socijalni dijalog među partnerima bez ucjena jer svi imaju isti – zajednički cilj.

Zahvaljujemo na razumijevanju i očekujemo vaše prijedloge i uključivanje u inicijativu za strateško parničenje.

šema

 

 

 

 

 

 

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

1 odgovor na Inicijativa

  1. Ahmet kaže:

    Radnik rasterecen ne opterecen drustveno koristan clan drustva bez straha za vlastitu egzistenciju jer iza njega stoji sistem i drzava ,a njegov ucinak na radnom mjestu za poslodavca profitabilan…..visestruki efekat moralnog i radnog elana !

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s