Potrošnja veća od zarade. (vezani tekstovi: “Sjećaš li se Davosa?”, “Država i novac”)
U posljednje 2-3 decenije došlo je do porasta ekonomske nejednakosti unutar većine zemalja svijeta, što je za rezultat imalo koncentraciju bogatstva kod malog broja najbogatijih građana(?!), te porast siromaštva kod zaposlenih (radnika). Iako je u ovom periodu određen broj zemalja u razvoju ostvario ubrzan ekonomski rast (npr. Kina), ali i u tim zemljama najveći porast prihoda su ostvarili najbogatiji stanovnici.
Kada posmatramo čitav svijet kao cjelinu, današnji nivo nejednakosti je zapanjujući. Navodimo nekoliko podataka iz postojećih istraživanja:
vrijednost imovine najbogatijih 1% stanovnika svijeta danas premašuje vrijednost imovine ostatka svijeta zajedno;
najbogatija 62 pojedinca na planeti posjeduju bogatstvo koje premašuje bogatstvo siromašnije polovine svijeta (3,6 milijardi ljudi);
u posljednjih 5 godina vrijednost imovine 62 najbogatija pojedinca se povećala za preko 500 milijardi US $, dok se imovina siromašnije polovine svijeta smanjila za više od 1000 milijardi US $.
S obzirom na nedostupnost podataka o vrijednosti i raspodjeli imovine među stanovništvom u BiH, koji bi najbolje pokazali stepen ekonomske nejednakosti, evo nekoliko pokazatelja raspodjele dohotka;
BiH se nalazi u samom vrhu Evrope i regiona kada je ekonomska nejednakost stanovništva u pitanju i možda jedino Makedonija ima veću nejednakost od BiH. Iz podataka o oporezovanom dohotku iz Poreske uprave Republike Srpske se vidi:
samo 1% lica koja ostvaruju dohodak u Republici Srpskoj zarađuje 3.000 KM mjesečno ili više;
preostalih 99% lica su ostvarila u prosjeku oko 584 KM mjesečno u 2014. godini;
1% najbogatijih je zaradilo koliko i 139.000 lica (42% svih lica koja ostvaruju dohodak);
najbogatija 23 lica (od kojih je svaki imao godišnji dohodak veći od 1 milion KM) su zaradila koliko i 76.700 lica (23% svih lica koja ostvaruju dohodak);
najviši godišnji dohodak u RS u 2014. godini je iznosio 10,9 miliona KM (nakon plaćenog poreza);
podaci Ankete o potrošnji domaćinstava govore da je u BiH nejednakost po osnovu dohotka (koji uključuje najznačajniji izvor dohotka za 99% lica) je bilo zaposlenje, a za 1% najbogatijih dividende i udjeli u dobiti zajedno su značili više od zaposlenja.
Nažalost, Poreska uprava Federacije Bosne i Hercegovine je negativno odgovorila na naš zahjtev za istim podacima, pa ovo može biti i razlog više da i ostali pojedinci, fizička lica, ali i pravna lica traže ove podatke i, možda, Poreska uprava Federacije Bosne i Hercegovine popusti pod većim pritiskom javnosti što joj je i obaveza po Zakonu o slobodi pristupa informacijama.
Teško je osporiti da ovolika nejednakost i koncentracija bogatstva na globalnom nivou, ali i na nivou pojedinih zemalja, nema uticaj na to kako društva funkcionišu u političkom, demokratskom i drugim aspektima. Joseph Stiglitz (2015), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, navodi da je upravo rast nejednakosti prethodio ekonomskim krizama u svijetu 1929. i 2008. godine i naglašava: „Ekonomija u kojoj većina građana nema napretka, godinu za godinom, jeste ekonomija koja ne uspijeva da funkcioniše na način na koji bi trebala.“ Ja bih dodao da je to neuspjela ekonomija. S obzirom da se porast nejednakosti u većini zemalja desio paralelno sa procesom “ekonomske globalizacije“, rasprave o opravdanosti postojećih socio-ekonomskih politika su se povećale. Te rasprave uključuju preispitivanje opravdanosti „neoliberalnog“ pristupa i uticaja nejednakosti na visinu i održivost ekonomskog rasta. U taj proces se (pomalo iznenađujuće) uključio i MMF, što ilustruje objavljivanje članka „Neoliberalizam: precijenjen?“, i što ukazuje na to da se pred ovim pitanjem više ne mogu zatvarati oči.
Neka od pitanja koja se nameću za istaživanje i raspravu u narednom periodu su:
U kojoj mjeri postojeći sistemi socijalne zaštite i poreski sistemi doprinose smanjenju ekonomske nejednakosti u BiH?
Kako postojeća dohodovna nejednakost utiče na ekonomski rast u BiH?
U kojoj mjeri najbogatiji pojedinci mogu da utiču na političke procese u zemlji i da li se sve odluke istinski donose u najboljem interesu svih građana?
Kada će se stanovnici BiH sjetiti da je država Bosna i Hercegovina ratificirala Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju o pravima djeteta i mnoge druge pravno obavezujuče dokumente goji garantuju minimum ljudskih prava?
Nejednakost se može promatrati i analizirati i preko nemonetarnih indikatora i može uključivati analize dostupnosti zdravstvene zaštite, obrazovanja, dostupnosti pitke vode i drugih javnih i socijalnih usluga. U državi kao što je Bosna i Hercegovina, gdje dostupnost socijalnih i javnih usluge nije osigurana svima, izražena dohodovna nejednakost dodatno će doprinijeti nejednakosti u dostupnosti, odnosno pristupu ovim javnim uslugama. (nepoštivanje Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Konvencije o pravima djeteta i drugih ratificiranih međunarodnih dokumenata). Ovom prilikom napominjem samo ekonomske aspekte nejednakosti, odnosno razlike u dohotku i potrošnji (zamislite ovaj apsurd: vlasti u KS su se sjetile kako da izađu u susret nezaposlenim po pitanju gradskog prevoza i nezaposlenim osobama su omogućili da za SAMO 12 KM mogu kupiti mjesećnu kartu, to jest kako i od onih koji nemaju da uzmu novac i baš ova kategorija ljudi je najsretnija zbog ovakvog poteza vlasti, a da se niko ne upita odakle mu 12 KM; -samo nek je džaba ili jeftino, ko šiša kvalitet i pravdu(!!!) ovakav apsurd je moguć samo u BiH – uzmi i tamo gdje nema!). Najveći apsurd je da je potrošnja veća od zarade!!! Logika?! Dođite u BiH – moguće je!!!
Zgrade 