Na žalost ljudi koji ne vole gledati sapunice, a brinu ih stvarni životni problemi, ali i na radost velikog dijela stanovnika ove zemlje koji uživaju već 20 godina u besmislenim epizodama kojima nema kraja – politička sapunica u Bosni i Hercegovini se nastavlja!
U najnovijoj epizodi ove sapunice, pripreman je i održan referendum u Republici Srpskoj na kojem su se građani (?) koji žive u RS-u izjasnili da li su za to da 09. januar bude dan ovog entiteta.
Zaplet u ovoj epizodi BH-političke sapunice počeo je u glavama stanovnika države BiH koji pojma nemaju o tome šta je referendum, a povlačeći paralelu sa posljednjim referendumom u zajedničkoj državi imali su viziju da bi i konačni ishod mogao biti isti – odcjepljenje (!?). Međutim, stvarni život i sapunice nemaju ništa zajedničko, ali oni koji gledaju sapunice najčešće i imaju život kao sapunice – isprazan, u iluzijama; jer kada se ugasi televizor ostaje stvarnost, stvarnost na koju ne znam uticati i tada mi je drugi kriv. Ali, sapunici nije kraj i ona se nastavlja gledanjem televizora, Dnevnika i zahtjevom Ustavnom sudu BiH člana predsjedništva Bakira Izetbegovića (koji u ovoj sapunici glumi branitelja Bosne i Hercegovine) da se obilježavanje 09. januara kao Dan RS-a proglasi neustavnim jer vrijeđa osjećaje pripadnika nesrpske nacionalnosti koji žive u tom entitetu, a da se niko nije pitao da li stanovnici pojedinih država na ovoj planeti, kao osnovno ljudsko pravo, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, imaju pravo na referendum, pa tako i stanovnici jedne mjesne zajednice, opštine, grada, pa i RS-a!?
Interesantno je da Bakir Izetbegović nikada nije tražio da se Republika Srpska prestane zaduživati i rasprodavati državnu imovinu na „svojoj“ teritoriji. Nikada nije tražio da vlasti Republike Srpske zaštite i pomognu poljoprivrednike i druge domaće proizvođače u RS-u koji ne mogu prodati svoje proizvode niti na domaćem niti na stranom tržištu. Nikada nije tražio da se prestane urušavati kvalitet obrazovanja u Republici Srpskoj. Nikada se nije brinuo zbog masovnog odlaska mladih i stručnih ljudi iz RS-a. Nikada nije zahtjevao da se zaustavi propadanje zdravstvenog sistema u ovom entitetu, a kamo li da se poboljša. Uspostavljanje normalnog i modernog želježničkog saobraćaja u tom entitetu je za njega očito nebitno itd itd… Zbog izostajanja bilo kakve reakcije po ovim pitanjima možemo zaključiti da Bakir Izetbegović smatra da sve navedeno uopšte ne smeta pripadnicima nesrpskog naroda koji žive u RS-u. Po njemu, njima jedino smeta što se u tom entitetu slavi 9. januar – dan kada je 1992. godine proglašena srpska vlast na teritoriji koja je tada bila pod vlašću SDS-a.
Dalji zaplet u ovoj epizodi je odgovor Milorada Dodika koji u ovoj sapunici glumi branitelja Republike Srpske. Poslije presude Ustavnog suda o nelegitimnosti obilježavanja 09. januara kao dana RS-a, Dodik je odlučio da provede referendum na kojem će se građani (?) ovog entiteta izjasniti da li žele da taj datum i dalje ostane Dan RS-a. On to radi iz razloga što je Dan RS-a jedino što je ostalo od tog entiteta, koji je za 10 godina njegove vlasti podpuno devastiran i rasprodat.
Nakon ovakve Dodikove odluke „branitelj BiH“ Bakir Izetbegović, plejada bošnjačkih političara, intelektualaca i (kvazi)medija koji glume da brane Bosnu i Hercegovinu, objasnili su narodu da je ovaj referendum „probni balon“ za odcjepljenje RS-a od Bosne i Hercegovine, te su uspjeli ovom besmislenom referendumu – DATI SMISAO!?
Međunarodna zajednica u ovoj sapunici glumi prijatelja Bosne i Hercegovine i ne glumi da joj je cilj da narod u ovoj zemlji bude u stalnoj neslozi i da zabavljen svojom mržnjom i neslogom rasproda svoje resurse i pretvori se u jeftinu radnu snagu koja će raditi za strane, a i domaće ako ih bude, korporacije. Međunarodna zajednica i u ovoj epizodi BH-političke sapunice, kao i u bezbroj prijašnjih, sa zabrinutošću prati situaciju u BiH.
U STVARNOM ŽIVOTU referendum se raspisuje u slučajevima kada vlast donosi političke ili ekonomske i odluke koje mogu imati značajne posljedice na život stanovnika na koje se ta odluka odnosi. Referendum je oblik neposrednog odlučivanja građana (s obzirom da u BiH nema građana, onda nema ni ovakvog odlučivanja i za sada je i bolje da putem referenduma i ne odlučuju) o ustavu, o zakonima ili nekim drugim posebno važnim pitanjima za cijelo društvo i provodi se po posebnoj formuli: nakon izložene suštine kroz okrugle stolove, javne rasprave, razgovore u mjesnim zajednicama itd. I na kraju; referendum može biti obavezan i fakultativan. Raspisujući referendum vlast na taj način sa sebe skida odgovornost i građani je kasnije ne mogu kriviti za štetne posljedice koje su nastale.
U skladu s tim, da bi izbjegle odgovornost za ogromne štete koje su nanijeli građanima BiH, za vlasti u BiH bi bilo dobro i pametno da su predhodno provele referendume sa ovim pitanjima:
– Da li se slažete da se društvena imovina u BiH prenese u državno vlasništvo i da se nakon toga obezvrijedi i rasproda tj. privatizuje?
– Da li se slažete da Bosna i Hercegovina pristupi Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i da kao njena članica otvori svoje granice za neometan uvoz strane robe, pa i one koje imamo u dovoljnim količinama, što će imati za posljedicu uništenje domaće proizvodnje i privrede?
– Da li se slažete da se budžet države umjesto oporezivanjem strane robe puni putem PDV-a tj. preko leđa građana i to sa nediferenciranom stopom oporezivanja, što znači da se luksuzna roba oporezuje u istoj mjeri kao i lijekovi, udžbenici za osnovne škole, hljeb, ulje…?
– Da li ste za to da platni promet u Bosni i Hercegovini umjesto Službe društvenog knjigovodstva preuzmu strane (i/ili komercijalne) banke?
– Da li ste za to da se vlasti u BiH konstatno zadužuju i na taj način krpe budžetske rupe?
– Da li ste za to da penzioner ima minimalnu penziju oko 350 KM, a zastupnik u parlamentu minimalnu platu oko 4000 KM….
Moglo bi se nabrojati još dosta odluka vlasti u ovoj zemlji koje su imale katastrofalne posljedice za društveno-ekonomski sistem u BiH (ali i za politički, kulturni, školski, zdravstveni itd.) Pošto prije donošenja tih odluka nisu bili raspisivani referendumi – odgovornost za te odluke snose samo oni koji su ih donijeli i oni koji su glasali za takve političare i oni koji nisu glasali! Zbog toga, kada bi se ljudi u Bosni i Hercegovini odlučili baviti pravim životnim problemima i prestali plaćati gledanje BH- političke sapunice koja ih beskrajno mnogo košta, tada bi njeni glumci tj. politički moćnici (foliranti i ublehaši) koji su zloupotrijebili povjerenje naroda, morali polagati račune zbog svojih katastrofalnih odluka koje su naše društvo i ekonomiju dovele do propasti!
Sumnjamo da bi tada iko od njih bio pitan zašto je obilježavao ili nije obilježavao praznike!
Zgrade 